1,2,3, IGRAMO SE MI! a cura di "Jedna Musika" in collaborazione con il Mosaico Italo Croato Roma, sabato 8 aprile 2017 - MIC

Vai ai contenuti

Menu principale:

1,2,3, IGRAMO SE MI! a cura di "Jedna Musika" in collaborazione con il Mosaico Italo Croato Roma, sabato 8 aprile 2017

Fai un salto tra i giochi di un tempo.
Conoscerai alcuni giochi dei nonni e ti divertirai un sacco.
Per tutti i bambini del mondo.
 Laboratorio e gare tra i bambini e gli adulti.
Divertimento assicurato!
        Pranzo tutti assieme!
 

Obbligatorio presentarsi con le scarpe da ginnastica sia per i bambini sia per le mamme e papà che partecipano alle gare.
 
Responsabile del progetto: Antonela D'Antuono
Ideatrice e curatrice del progetto: Zrinka Bačić
 
PER ISCRIVERSI ALLE GARE E PER TUTTE LE INFORMAZIONI:
 
338/3698257


C`erano giorni in cui i ragazzi sembravano immortali, i pomeriggi di pioggia interminabili e i marciapiedi erano pieni di buche... giorni in cui non si combatteva cliccando sullo schermo di un videogioco, ma schierando eserciti di coperchini tra filari di piante di fagioli. E per fare una fionda bastava un pezzetto di legno, un elastico e un sogno. La cerbottana, la lippa, i coperchini, ma anche i figurini, il chioccaballe, il mulino a sabbia, il meccano, e tanti altri giochi si trasformano, grazie ai ricordi d`infanzia dell`autore, in un vero e proprio manuale dei passatempi di una volta, ormai quasi dimenticati.
( Francesco Guccini, dal libro "PICCOLO MANUALE GIOCHI DI UNA VOLTA", Mondadori, 2015)

Muzej djetinjstva
Čime su se igrali njihovi roditelji, bake i djedovi i još stariji preci, riječka djeca imaju priliku vidjeti na jednom mjestu, jer Rijeka, jedina u Hrvatskoj, ima Muzej djetinjstva. Eksponati su podijeljeni na tematske cjeline, od knjiškog kutka i kuće lutaka preko carstva medvjedića, autića i željezničkih kompozicija, sve do odjela s društvenim ili didaktičkim igrama, a tu je i dio "Zov ulice", gdje djeca mogu vidjeti iscrtani "cip cop" (igru "školice")...
– Nekada su djeca vrijeme provodila na ulici ili u parkovima, dječaci su vozili romobile i karete (od drva izrađena mala vozila na kugličnim ležajevima), a djevojčice koturaljke – kaže Svetozar Nilović, voditelj Muzeja, pokazujući stari karet i koturaljke iz 1954. godine. Gotovo svi su izlošci darovi Riječana koji su svojim igračkama i uspomenama na djetinjstvo stvorili muzej pamteći vremena kada su na riječkim ulicama djevojčice igrale lastik, a svi zajedno igrali graničar, "tapkanje" ili slično "puljkanje". Nilović rado posjetiteljima riječkog muzeja, osobito klincima, govori o starim igrama s nadom se da će one opet zaživjeti.
MUSEO DELL'INFANZIA DI FIUME

I za učitelje i roditelje
Danas djeca sjede na klupi u parku, čak i na plaži jedno do drugog, svako zadubljeno u svoj mobitel. Prije je trebalo pronaći ekipu i zatim dogovoriti zabavu. I bilo je veselo.
Što da radi ovaj fant?, Pošto, kumo, lonac?, Prasičkovanje, Lanac probijanac, Pevčeki, Ivice gljivice, koliko je sati?, a može i Care, care, koliko je sati?... Nastavite niz i prisjetite se nekih od igara koje su bile popularne prije nego što su računala i pametni mobiteli djeci počeli određivati sadržaj slobodnog vremena. Za razliku od računalnih, za koje ni ne treba društvo jer se igraju u osami dječje sobe, stare igre bile su nezamislive bez pravih suigrača i to po jednostavnom pravilu: čim više, to bolje i veselije.
15 zaboravljenih uličnih igara
Tapkanje
Svaki igrač dobiva pet sličica koje posloži na tlo. Cilj je udarcem dlana preokrenuti karticu. Igrač uzima onoliko kartica koliko ih je udarcem dlana uspio preokrenuti, a pobjednik je onaj tko u konačnici osvoji najviše kartica.
Činkanje
Na tlu se naprave dvije crte razmaknute oko dva metra. Prva crta predstavlja polazište. Svaki igrač dobiva jednak broj "poldeka" (kovanice, gumbi, plodovi kestena ili kamenčići), koji se bacaju prema drugoj crti. Igrač koji baci "poldek" najbliže crti kao nagradu dobiva ostale "poldeke".
Škurekovanje
Svaki igrač ima po pet gumba ili kamenčića koje baca u vis, po jedan, dva ili tri zajedno. Pobjednik je onaj tko uspije uhvatiti najveći broj predmeta jednom rukom.
Ledena baba
Jedan igrač glumi "ledenu babu" i on lovi druge igrače. Onaj koga dotakne mora se "zalediti" u položaju u kojem je ulovljen. "Odlediti" ga mogu, svojim dodirom, drugi igrači. Igra završava kada "ledena baba" sve igrače pretvori u "zaleđene skulpture", a onaj koji je triput bio "zaleđen" postaje nova "ledena baba".
Pjetlić
Ova igra je za tri igrača. Dvoje se dobacuje loptom, a treći je mora uhvatiti. Onaj koji izgubi loptu preuzima ulogu pjetlića.
Neka puca
Djeca su okupljena oko lopte i drže ruku nad njom. Jedan izgovara: "Neka puca, neka puca..." i dodaje ime djeteta koje izabere. Prozvani brzo uzima loptu i pokušava pogoditi nekoga od suigrača. Pogođeni ispada iz igre.
Crna kraljica 1, 2, 3...
Djeca stoje u nizu, jedan do drugoga, iza igrača koji vodi igru, a koji im je okrenut leđima i izgovara: "Crna kraljica 1, 2, 3!", Mijenja ritam rečenice i nakon svake se naglo okrene prema ostalima. Za vrijeme dok on izgovara tu rečenicu, ostali mu se nastoje što više približiti, ali tako da ih on, kad se okrene, ne zatekne u pokretu. U slučaju da ih ipak vidi, moraju se vratiti na početak. Prvi igrač koji dotakne Crnu kraljicu je pobjednik.
Pikulanje
Negdje ih zovu pikule, negdje klikeri, šćinke, frenje ili špekule. Iskopa se jamica, rupa u zemlji, u koju treba ubaciti pikulu i potom gađati protivničke. Postoji više varijacija igre, nekada je svako mjesto, pa i ulica, imala svoja pravila, turnire i velemajstore.
Školica
Možda i najpoznatija dječja igra poznata još iz starog Rima. Na tlu se iscrtaju kućice i brojevi, a od rekvizita potreban je još samo kamenčić koji igrač baca na prvo polje te na jednoj nozi uskoči u polje, pokupi kamenčić i skače dalje. I tako sve do zadnjeg polja.
Koturanje
Kao rekviziti koriste su drveni kotač ili kotur i neravni štapovi zvani pale. Igra počinje tako da jedan momak rukom pokrene kotur, a palom ošine tako jako da odleti u zrak. Pri spuštanju, drugi je mladić dočeka dok je još u zraku i udari. Kotur ne smije pasti na zemlju.
Pretakanje vode
Djeca iz velike kante s vodom grabe vode u čašu i moraju je trčeći prenijeti na drugu zadanu lokaciju u što kraćem vremenu i, naravno, pazeći da se pritom što manje vode prolije.
Bacanje u košaru
Jabuke, orahe ili kamenčiće djeca s određene udaljenosti moraju ubaciti u manju košaru. Pobjednik je najprecizniji igrač koji dobiva sve plodove.
Gađanje praćkom
Na drvenom kolcu djeca postave jabuke, kruške ili drugo voće te ih gađaju kamenčićima iz praćke.
Skakanje u vrećama
Svaki mališan ulazi u jutenu ili platnenu vreću, a pobjednik je onaj tko, držeći vreću i skačući s njom, prvi stigne od starta do nekoliko metara udaljenog cilja, a da pritom ne padne.
Svinkanje
Svinkanje je, zapravo, preteča današnjeg pola. Ekipa ima jedan veći kamen i velike šibe u rukama s kojima jedna ekipa pokušava kamen ubaciti u rupu, dok ih druga u tome pokušava spriječiti.
fonte: Ivica Beti, Večernji List

 
UFFICIO STAMPA:
 Midge S.Z.L. - Mosaico Italo Croato Roma
338.36.98.257
339.49 88.015
340.96.20.130
 
info@mosaicoitalocroato.com
www.mosaicoitalocroato.com
 
 
Copyright 2015. All rights reserved.
Torna ai contenuti | Torna al menu