Ana Vlahov – “Il tocco della luce” / “Dodir svjetla“

Ana Vlahov – “Il tocco della luce”

 

Nata a Dubrovnik il 28 marzo 1964. Dopo essersi diplomata a Dubrovnik, si sposa e fonda la famiglia a Šibenik.

All’inizio della guerra in Croazia si trasferisce con il marito e i figli sull’isola di Prvić, villaggio di Šepurine, dove inizia il suo amore per la fotografia. Registrare le mutazioni e la luce nell’ambiente che la circonda diventa il suo stile di vita. Al fine di migliorare la tecnica e approfondire la conoscenza della fotografia, aderisce al Fotoclub Šibenik.

In seguito partecipa a numerose mostre in Croazia e all’estero, in occasione delle quali spesso viene premiata.

Ho potuto conoscere e seguire il magico mondo e l’affascinante lavoro creativo e artistico di Ana Vlahov, un’amica di vecchia data, attraverso il Facebook e gli incantevoli album: Le mie sponde, i miei colori, Il bianco-nero, l’attimo nel tempo, le fotografie della copertina, Betina, La mia bella, L’autunno, La mi agente, Le strofe piumate, e un’altra quindicina di album illustrano il variopinto e magnifico mondo della visuale di Ana, soprattutto con i motivi della Dalmazia, di un mondo che spesso e’ piu’ bello e ricco ed eloquente di quello reale, mentre i frammenti scelti ed estrapolati dal contesto trasmettono un messaggio, un’insegnamento oppure una storia. Nella creazione artistica di qualsiasi tipo occorrono due requisiti: la tecnica imparata e la scintilla dello spirito artistico che all’opera d’arte dona la vita e la bellezza. Ana li usa generosamente entrambi, con il suo grande cuore pieno di amore per la propria terra, per il mondo e la vita, per la natura e per l’uomo. La fotografia si basa sul senso della vista, e da sempre si dice che gli occhi sono la finestra dell’anima, che fanno vedere e riconoscere l’anima, ma gli occhi sono anche le finestre che fanno entrare nell’anima tutta la miseria e la bellezza di questo mondo, turbando o calmando la sua vastita’, rendendola triste o felice. Il superbo opus fotografico di Ana nobilita e umanizza lo spettatore, e attraverso motivi sia tristi che sontuosamente belli, risveglia nell’uomo il suo lato migliore, cercando di rendere piu’ felice e piu’ bello il mondo in cui viviamo e di dare il proprio contributo alla sua sopravvivenza.

 

 

Ana Vlahov – Izložba: „Dodir svjetla“

 

Rođena u Dubrovniku 28.03 1964. Poslije školovanja u Splitu zasniva obitelj u Šibeniku.

Početkom domovinskog rata seli se sa obitelji na otok Prvić mjesto Šepurine gdje počinje intenzivnije druženje sa fotoaparatom. Bilježenje   promjena  i svjetla u okruženju u kojem živi postaje njen stil života. Radi  unapređenja i sticanja znanja o fotografiji pridružuje se Fotoklubu Šibenik.

Sudjelovala je na nizu izložbi u zemlji i inozemstvu koje se organiziraju nekoliko puta godišnje. Vremenom su i brojne fotografije nagrađivane.

Čarobni svijet Ane Vlahov , Fascinantni kreativnoumjetnički fotografski rad moje višegodišnje prijateljice Ane Vlahov upoznao sam, i redovito i rado ga pratim, kroz njene objave na FB-u. Očaravajući albumi: moje obale, moje boje, c/b, trenutak vremena, naslovne fotografije, Betina, moja lipa, jesen je, moji ljudi, pernati stihovi, i još petnaestak drugih albuma prikazuju šaroliki i veličanstveni svijet Anina vidokruga, pretežno dalmatinskih motiva, svijet koji je najčešće i ljepši i bogatiji i rječitiji od stvarnoga, a iz cjeline izdvojeni i odabrani fragmenti i detalji donose poruku, pouku (i) ili priču. U umjetničkom stvaranju bilo koje vrste potrebna su dva osnovna preduvjeta: majstorski svladana tehnika, zanat, i bogomdana iskra umjetničkoga duha kojim se djelu udahnjuje život i ljepota. To dvoje Ana obilato ima i koristi, a povrhu svega veliko srce puno ljubavi za svoj zavičaj, za svijet i život, za prirodu i čovjeka. Fotografija se temelji na osjetu vida, a davno je rečeno da su oči prozori duše, prozori na kojima se duša pokazuje i prepoznava, na koje duša ishodi, ali su oči ujedno i prozori kroz koje u dušu uhodi sva bijeda i ljepota ovoga svijeta, uznemiruje ili smiruje njena prostranstva, rastužuje ili usrećuje. Anin vrhunski fotografski rad oplemenjuje i humanizira promatrača i kroz tužne i kroz raskošno lijepe motive budi u čovjeku ono najbolje i najplemenitije i tako nastoji sretnijim i ljepšim učiniti svijet u kojem živimo, nastoji biti doprinosom njegova opstanka.