docuMAJA

Dokumentarni film  „docuMAJA“

Prva subota mjeseca travnja ove godine, za Hrvatsku zajednicu u Rimu, bila je u znaku večeri in memoriam Sarah Zuhre Lukanić, višegodišnje podpresjednice i utemeljiteljice udruge Hrvatsko-Talijanski mozaik. U prepunoj dvorani „Spazio scena“, multifunkcionalnog prostora Talijanske pokrajine Lazio, u samom središtu Rima, prikazan je dokumentarni film  „docuMAJA.“ Radi se o video zapisu što je istovremeno i zadnji projekat preminule Sarah, koja je svojim svesrdnim djelovanjem ostavila dubok i značajan trag u djelovanju Mozaika, a od čije se smrti nedavno navršila godina dana. Zbog teške bolesti i prerane smrti Sarah nije uspjela obaviti završni dio izrade ovog video zapisa, pa su to na sebe preuzeli ostali članovi  Udruge i još jednom omogućili da se okupi njena obitelj, veliki broj prijatelja i poznanika,  članovi Mozaika, kao i predstavnici drugih udruga s kojima je Sarah usko surađivala u realizaciji raznih projekata i aktivnostima iznimno važnim za hrvatsku  zajednicu u Rimu.

Glas Sarah Zuhre i slike zapisane videokamerom uveli su prisutne u poseban i zanimljiv svijet Hrvatskih moližana i malog srednjovjekovnog gradića Kruč (Acquaviva Collecroce). Kroz ovaj dokumentarni film prikazana je,  kako se kaže „na našom“, jeziku Hrvatskih moližana, „Fešta do Maja.“  Naime, radi se o pučkoj fešti  koja se održava svakog 1. svibnja, već dugih pet stoljeća, koliko ima da su Hrvatski moližani, bježeći od Turaka, naselili ovaj dio Italije. U Kruču trenutno živi nešto oko više od pola tisuće stanovnika, koji jako drže i rado se odazivaju ovom mjesnom slavlju. Prvi dan mjeseca svibnja, ulice i trgovi Kruča vrve mještanima, kao i pristiglim iz drugih okolnih mjesta i šire, kao bi se uz ples, pjesmu, ozareni zajedničkim druženjem i veseljem, prisjetili vlastitih korijena. Stari ritual kojim se zahvaljuje na primljenim blagodatima, a istovremeno je i obred  blagoslova za priziv godišnjeg bogatog uroda plodovima zemlje.  Cijeli dan je u znaku procesije velike lutke cilindričnog oblika. Obložena hrastovim lišćem, klasjem pšenice, ranim plodovima i raznim proljetnim cvijećem  u procesiji i pratnji nazočnih kruži niz ulice i trgove mjesta, uz pjesmu, slavlje i domaće specijalitete.

Odmah nakon završetka dokumentarnog filma, prisutnima se obratio vidno uzbuđen Jonathan, sin Sarah Zuhre,  i zahvalio se u ime svoje i maloljetne sestre Vittorie, mnogobrojnom odazivu na spomen njihove majke. Iz Veleposlanstva RH nazočio je i pozdravio Igor Surdich, Prvi tajnik VRH u Rimu. Profesorica Augusta Busico, presjednica udruge  „l’Eta’ verde“ (Zelena dob)isto tako se obratila publici s kratkim i upečatljivijim riječima. Iz federacije Udruženja rumunjskih organizacija u Italiji i raznih kulturnih udruga riječima sjećanja na Sarah uputio je predsjednik Costatin Sorici, zajedno sa Mihaela Mitrut, i predsjednica  udruge „Il Mondo Blu“, koja okuplja rumunjske iseljenike, koja je jedna od većih zajednica stranaca u Italiji. Među nazočnima su bile i Elsa Javier, filozof i chef iz Perua, kao i Antonella D’Antuono, predstavnica Hrvatske manjine u Moliseu i predsjednica kulturne udruge „Jedna Muzica“ iz moliškog mjesta Kruč (Acquaviva Collecorce).

Sarah Zuhra Lukanić, rođena je u Splitu 1960. godine, Nakon završenog filozofskog fakulteta u Rijeci, godine 1987. seli se u Rim. Već kao srednjoškolka poobjeduje na Evropskom festivalu poezije mladih. Od 2005. godine počinje objavljivati na talijanskom jeziku. U svom dugogodišnjem stvaralaštvu bavila se poezijom, pisala za razne novine, objavila nekoliko knjiga, nagrađena za monolog i izašla kao pobjednica s raznih festivala i natjecanja kako poezije iz kojih se svakako mora izdvojiti Trieste Scritture di Frontiera (Trst-pogranično pisanje), a 2008. u gradu Aquila uručena joj je nagrada  za Mir i ljudska prava, a godine 2006., pobjeđuje prvu nagradu na Međunardonom natjecanju poezije u Rimu, dok iste godine u gradu Viareggio  Mare nostrum joj uručuje nagradu za novinarsko-književni rad. Izrazito angažirana i u organizaciji pjesničkih večeri i sudjelovanju raznih drugih kulturnih  aktivnosti. Bistovala i živjela u svom posebnom svijetu, okružena pisanom riječi. Čitanje je za nju bila kao bolest, zabilježiti će u svom blogu. Znala je čitati sve što bi joj došlo pod ruku, od novina, do raznih isječaka, knjiga, komadića papira koje je kupila po ulicama, knjiga za djecu, kuharskih recepata. Sveg onog što je bilo s tiskanim slovima.  Njen mali rimski dom, u staroj židovskoj četvrti Rima bio je prenatrpan knjigama. Djeca su joj često znala reći da, kad bih ih uklonila, ti skučeno kvadrati poprimili bi izgled skoro normalnog stana. Iz neumornog čitanja crpila je  ideje, koje su  se pretvarale u djela i projekte. Sara je od osnivanja Mozaika, 11. veljače 2015. godine, bila višegodišnja potpredsjednica, ističući se svojim djelovanjem u promicanju hrvatske kulture i tradicije u Italiji u raznim projektima.  Ponavljala je da život u iseljeništvu, čak  i kad se vlastitom slobodnom odlukom odluči napustiti zavičaj, nosi u sebi trag boli. Upravo zbog toga bila je jako angažirana u promicanju zasluga i aktivnosti, posebice žena iz drugih zemalja u Rimu. Tako je osnovala i udrugu pod nazivom stvorenog igrom riječi „Strane straniere“ (Čudne strankinje), kršeći predrasude i upoznajući talijansku javnost  sa životima žena iz raznih dijelova svijeta, koje su se svojim talentima i djelovanjem istaknule u Italiji. Rame uz rame s Zrinkom Bačić, današnjom potpredsjednicom Udruge hrvatsko-talijanski mozaik, kročile su ulicama Rima, realizirajući mnogobrojne vrijedne projekte u promicanju i povezivanju Hrvata u iseljeništvu.

Za kraj izabrane su tri poezije, jezik koji je Sarah, kao i svi pjesnici, najviše razumjela i na kojem se najbolje izražavala, kako bi se izrekle sve  godine zajedničkog djelovanja, suradnje, druženja i postojanja  Sarah Zuhre Lukanić. Tri pjesme na tri jezika. Prva “Moliško srce“,  Maria Giorgetta, čuvara  jezika „Na našo“ u pisanom obliku, koju je pročitala  Ana Kovačević . „Na vrhovima mojih cipela“,  druga po redu, ali zadnja poezija Sarah Zuhre Liukanić  na hrvatskom jeziku čitala  je Dragica Hadrović. „Spalanca la finestra Lucia“ (Otvori prozor Lucia)  čitala je  na talijanskom jeziku Livia Bazu iz udruge „Compagnia delle poete“   čiji  Sarah bila isto tako aktivni član.

Ivana Milina, predsjednica Mozaika i voditeljica programa zahvalila se Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske za financijsku potporu bez koje ostvarenje projekta ne bi bilo moguće te Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Rimu.

Hravatsko talijanski mozaik Rim
Za MIC Ljiljana Džalto

Na vrhovima mojih cipela

Na vrhovima mojih cipela
Čitav  je jedan svijet
Promatram ga s nevjericom
I zatvaram se ispod
odvezanih vezica.
Postoje tragovi
Svakodnevnog bola.
Čuvam ga kao mahovinu
Pod okriljem zelenog čempresa.
Stojim sa svojom lopatom,
Nepomična.
Motrim sućut obitelji.
Na vrhovima mojih cipela
su kapi rose.
Jutarnje.
Kao da moje cipele
oplakuju
Još jednu smrt.

Sarah Zuhre Lukanić

Dokumenti:

Fotografije: