Božićna večera 2025
20. prosinca 2025.
Radionica kravate CroaTie u Münchenu
31. siječnja 2026.
U Münchenu gostovali Hrvati iz Italije i predstavili svoje projekte
Udruge Hrvata iz Italije, Hrvatsko-talijanski mozaik iz Rima i Jedna Musica iz Molisea, gostovale su u Münchenu gdje su predstavile svoje projekte.
U petak 30. siječnja, u prostorijama Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Münchenu otvorena je izložba fotografija “S one bane mora” i prikazan dokumentarni film „docuMAJA o običajima moliških Hrvata. Radi se o projektu udruge „Hrvatsko-talijanski mozaik“ iz Rima i udruge „Jedna Musica“ iz Molisea.
Uvodno se uzvanicima obratio generalni konzul Vladimir Duvnjak koji je izrazio veliko zadovoljstvo ovim događajem budući da su se u organizaciji pridružile i udruge Hrvata iz Münchena, „Hrvatska kuća München e.V“ i „Matica hrvatska München e.V“ što je lijepi primjer međunarodne suradnje hrvatskih udruga. Posebno je istaknuo činjenicu da su na večeri prisutna tri člana Savjeta Vlade za Hrvate izvan Republike Hrvatske: Antonella D´Antuono, predstavnica manjinske zajednice u Italiji, Ivana Milina, predstavnica Hrvata u Italiji i Domin Barunčić, predstavnik Hrvata iz Njemačke koji je ujedno i prvi predstavnik Hrvata iz Bavarske u Savjetu Vlade.
Predstavljajući izložbu fotografija „S one bane mora“, Antonella D’Antuono, je punim srcem govorila o hrvatskim mjestima Kruču (Acquaviva Collecroce), Filiću (San Felice del Molise) i Mundimitru (Montemitro) i moliškim Hrvatima koji su jedinstveni primjer u svijetu u očuvanju pripadnosti hrvatskom
narodu kao i u uspostavljanju prijateljskih veza između hrvatskih zajednica u Italiji, u Europi i svijetu. Prikazom fotografija vidljiva je ljubav i zajedništvo male zajednice moliških Hrvata. Prikazana su tri prekrasna mala mjesta, njihovi trgovi, kalete i sakralne građevine koje neodoljivo podsjećaju na gradiće na hrvatskoj obali, od Istre do Konavala. Kruč, Filić i Mundimitar, mali kameni gradovi, uistinu su primorska Hrvatska u malome, smještena na jugu Apeninskoga poluotoka. Publiku su posebno dojmile riječi gđe D˙Antuono kada je citirala moliškog filozofa i pisca Nikolu Nerija iz Kruča, profesora fiziologije na Medicinskome fakultetu Sveučilišta u Padovi u 18. stoljeću, a koji je kao pristaša republikanaca bio uključen u političke događaje u vrijeme Partenopejske Republike 1799. u Napulju. Nakon obnove vlasti španjolskih Burbonaca Neri je pogubljen 3. XII. 1799., a pri odvođenju na gubilište uputio je posljednju poruku svojim sunarodnjacima: »Nemojte zabit naš lipi jezik«.
Ivana Milina, predsjednica Udruge Hrvatsko-talijanski Mozaik Rim predstavila je projekt „docuMAJA“, kratki dokumentarni film „Festa de MAJA“ iz mjesta Acquaviva Collecroce – Kruč, u regiji Molise. Film govori o drevnoj proljetnoj svečanosti koja već stoljećima okuplja moliške Hrvate – autohtonu hrvatsku zajednicu koja se na ovo područje doselila u 16. stoljeću, bježeći pred osmanskim osvajanjima, te je unatoč povijesnim izazovima uspjela sačuvati svoj jezik na-našu, tradiciju, pjesmu i snažan osjećaj pripadnosti.
Predstavljajući projekt naglasila je i njegovo posebno značenje budući da je idejna začetnica projekta bila Sarah Zuhra Lukanić, jedna od suosnivačica udruge Hrvatsko-talijanski mozaik. Sarah je bila pokretačka snaga projekta docuMAJA, osoba duboke vizije, osjetljivosti i iskrene povezanosti s moliškim Hrvatima. Nažalost, Sarah više nije s nama – prerano nas je napustila – ali njezina ideja, njezin rad i njezina ljubav prema ovoj zajednici žive dalje kroz ovaj film, naglasila je gđa Milina, dodavši kako je montažu filma, nakon Sarine smrti, dovršila mlada članica Giulia Verdat, koja je s velikim poštovanjem, odgovornošću i osjećajem nastavila započeti put i dala završni oblik ovom djelu. Time je projekt docuMAJA postao i simbol kontinuiteta, prijenosa znanja i zajedništva među generacijama.
Fešta do Maja nije samo folklorni običaj – ona je ritual zajedništva, plodnosti i pamćenja. Kroz procesiju, pjesmu, ples i lik Maje – velike cvjetne lutke – oživljava se veza između prošlosti i sadašnjosti, između „s one bane mora“ i današnjeg života moliških Hrvata. Ovaj film je istodobno dokument, svjedočanstvo i poetična priča o opstanku identiteta jedne male, ali izuzetno vrijedne zajednice.
Moliški Hrvati, iako malobrojni, predstavljaju neprocjenjivo bogatstvo hrvatske i europske kulturne baštine. Ovakvi projekti omogućuju da se njihova priča ne samo sačuva, nego i podijeli – s Hrvatskom, Italijom i širom europskom zajednicom.
Gošće iz Italije zaključno su se zahvalile domaćinu, generalnom konzulu Vladimiru Duvnjaku, udrugama „Hrvatska kuća München e.V“ i „Matica hrvatska München e.V“ koje su pomogle u organizaciji ovog događanja te su posebno istaknule važnost Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske bez čije financijske potpore se ovaj projekt ne bi mogao realizirati.
Zrinka Bačić, potpredsjednica Udruge Hrvatsko-talijanski Mozaik Rim, u ime Udruge uručila je Zlatnu povelju gđi Sonji Lovrek Velkov, konzulici savjetnici u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Münchenu za osobit i dugogodišnji doprinos, kontinuiranu potporu te ostvarenu suradnju u djelovanju i promicanju ciljeva udruge Hrvatsko-talijanski mozaik Rim još od vremena kada se Udruga osnivala dok je radila u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Rimu.
Ovaj lijepi događaj zaokružen je veselim druženjem na prigodnom domjenku na kojem su gosti imali priliku kušati specijalitete iz Molisea, Pizzu di San Giuseppe, tjesteninu s moliškim umakom od rajčice, tradicionalni moliški Kolač kao i specijalitete i kolače iz Bavarske koje su priredile vrijedne domaćice iz Hrvatske kuće te izvrsna vina iz Hrvatske.
Mic
U Münchenu otvorena izložba o moliškim Hrvatima: „Kako je lipo hoditi s one bane mora“
U prostorijama Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Münchenu prošlog je petka svečano otvorena izložba fotografija „Kako je lipo hoditi s one bane mora“. Projekt, koji tematizira život i očuvanje identiteta moliških Hrvata. Organizatori su GKRH u suradnji s krovnom udrugom „Hrvatska kuća“ te ogrankom Matice hrvatske u Münchenu. Generalni konzul Vladimir Duvnjak otvorio je izložbu istaknuvši važnost ovakvih susreta za suradnju Hrvata u dijaspori. Posebna gošća večeri bila je Antonella D'Antuono, predsjednica udruge „Jedna Musica“ iz Molisea, koja je prisutne pozdravila emotivnom porukom: „Nemojte zabit naš lipi jezik“ i posjetila na pet stoljeća dugu borbu za očuvanje identiteta „s one bane mora“. Kroz objektiv fotoaparata, posjetitelji su prošetali ulicama tri preostala hrvatska mjesta u regiji Molise: Kruč (Acquaviva Collecroce), Filić (San Felice del Molise) i Mundimitar (Montemitro). Iako je nekada postojalo čak 15 mjesta s hrvatskom većinom, zajednica se uslijed povijesnih okolnosti smanjila na današnja tri, koja su opstala zahvaljujući izoliranom geografskom položaju.
Zanimljivu crticu iz povijesti donio je Tomislav Đurasović, ispričavši priču o kardinalu Nikoli Raduloviću, potomku izbjeglica iz okolice Ravnog, čiji je životni put od hercegovačkog krša do vatikanskih kongregacija simbol vitalnosti hrvatskog čovjeka. Priču donosimo u cijelosti: Srdačno vas pozdravljam sve nazočne, posebice pozdrav i dobrodošlica našim večerašnjim gostima i koristim ovu prigodu da se preko njih zahvalim svim moliškim Hrvatima na očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta.
Ova naša čeljad iz one bane mora izbjegoše tijekom 15. i 16. stoljeća pred zulumom Turaka, te i unatoč pet stoljeća izolacije, uspješe si očuvati svoj specifičan štokavsko-ikavski govor, koji sami nazivaju "na-našo". A, govor, odnosno jezik je, istinabog, kamen temeljac (svakoga) nacionalnog identiteta. Povijesni izvori, iako su vrlo rijetki, bilježe da su moliški Hrvati podrijetlom s prostora između rijeke Cetine i delte Neretve, odnosno s područja oko današnjeg mjesta Ploče. Moja priča, stara preko pola milenijima smještena je u točne vremenske i prostorne okvire. Moji „susjedi“ Radulovići izbjegli su na prijelazu iz 15. u 16. stoljeću u današnju Italiju. Ova obitelj je porijeklom iz sela Češljari, općina Ravno, u Južnoj Hercegovini. To selo je udaljeno samo tri kilometra od mjesta Orahovi Do odakle je porijeklom obitelj svjetski poznatog znanstvenika Ruđera Boškovića. I Radulovići su baš kao i Boškovići pobjegli pred Turcima u Dubrovačku Republiku. U spomenutoj obitelji Radulović rođen je Nikola (Niccolò) - talijanski kardinal hrvatskog podrijetla. Rođen je u Polignano a Mare, u Napuljskom Kraljevstvu, 27. prosinca 1627. godine. Kardinalov djed Marin izbjegao je iz Dubrovnika u Italiju. Nikola je doktorirao i kanonsko i svjetovno pravo i to na Klementinskom kolegiju u Rimu, a za svećenika je zaređen u veljači 1659. godine. Poslije nepunih mjesec dana Papa Inocent X. ustoličio ga je za nadbiskupa Teatinske arhidijeceze u Chietiju. Udaljenost od Chietija do Molisa je nekih 90-tak km.
Naš Nikola imenovan je 1691. prvo tajnikom Kongregacije za status redovnika, pa Kongregacije za biskupe i redovnike.
Kardinalom je imenovan 1699. godine.
Djelovao je u Koncilskoj kongregaciji kao i u Kongregaciji Rimske inkvizicije. Štićenik kardinala Nikole Radulovića (Niccolò Radulovich), učeni dubrovački dominikanac i povjesničar Anselmo Banduri, svjedoči nam da je kardinal bolovao od gihta, te da je umro u Vatikanu 27. listopada 1702. i pokopan u kardinalskoj crkvi sv. Bartula na Tiberinskom otoku u Rimu.
Đurasović je završio s porukom na moliško-hrvatskom: Jena lendza mora nas dili – ma srce nas drži skupa.
Atmosfera je bila na vrhuncu kada je Ivana Milina, predsjednica udruge „Hrvatsko-talijanski Mozaik“ iz Rima, predstavila dokumentarni film „docuMAJA“. Srčika filma su drevni običaji i proljetna fešta moliških Hrvata. Čak ni rukometna utakmica između Hrvatske i Njemačke, koja se pratila u susjednoj prostoriji tijekom pauze, nije zasjenila glavni povod okupljanja. Večer je završila uz okuse moliških specijaliteta, a zavodljivi miris „rezanaca“ s umakom od rajčica mnoge je, baš kao i autora teksta, vratio u djetinjstvo i podsjetio na majčinu kuhinju.
Tomislav Ðurasović
