U Pragu prikazan dokumentarni film docuMAJA i otvorena izložba S one bane mora
31. svibnja 2025.
5. CroEtno Festival
5. listopada 2025.Molizaiko 9
„Što ostaje kad vrime sve odnese?“ Odgovor su dali sami moliški Hrvati i Hrvai iz domovine – kroz pjesmu, ples, jezik i prenesene običaje, pokazali su da tradicija živi upravo kroz ljude koji je s ljubavlju čuvaju i prenose mlađim generacijama
U zelenom zagrljaju Apenina, duboko u srcu srednje Italije, smjestilo se pitoreskno selo Acquaviva Collecroce, poznato i pod hrvatskim imenom Kruč. Na visini od 425 metara, ovo malo mjesto ponovno je postalo središte hrvatskog zajedništva – devetu godinu zaredom ugostilo je susret Hrvata iz domovine i dijaspore, manifestaciju Molizaiko.
Ovaj kulturni most između Italije i Hrvatske organizirale su dvije aktivne udruge: “Jedna Musika” iz Molisea, pod vodstvom Antonelle D’Antuono, predstavnice hrvatske manjine u Moliseu u Savjetu Vlade RH za Hrvate izvan Hrvatske, te “Hrvatsko-talijanski mozaik” iz Rima, s predsjednicom Ivanom Milinom i potpredsjednicom Zrinkom Bačić. Već gotovo desetljeće, Molizaiko simbolično spaja dvije obale Jadrana, učvršćujući kulturne i emocionalne veze s hrvatskom zajednicom u Italiji, osobito onom u regiji Molise.
Iz Hrvatske događaju koji je održan na Piazzi Nicola Neri u Kruču su nazočili predstavnici institucija koje skrbe o Hrvatima izvan domovine. Iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske došle su Ivka Perić, voditeljica kabineta državnog tajnika Zvonka Milasa, te Katarina Živković, viša savjetnica u Odjelu za hrvatsku nacionalnu manjinu. Iz Hrvatske matice iseljenika prisustvovali su ravnatelj Zdeslav Milas, zamjenica ravnatelja Ivana Rora, te djelatnice Ivana Dvorneković i Snježana Đuričković. Iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Italiji događaj u Kruču pratila je Nina Karković, savjetnica za kulturu. U ime državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonka Milasa, okupljene je pozdravila Ivka Perić, izrazivši zahvalnost domaćinima i ponos zbog okupljanja koje slavi hrvatski identitet i zajedništvo.
– O stoljetnoj težnji i snažnoj želji moliških Hrvata da očuvaju hrvatsku kulturu i običaje svjedoče brojne aktivnosti i ostvareni projekti kojima se promovira bogatstvo hrvatske tradicije ali se istovremeno čuva i njeguje baština moliških Hrvata i učvršćuju njihove veze s domovinom. Upravo susreti poput ovih, susreti zajedništva Hrvata, jesu uzor u očuvanju kulturnog nasljeđa i hrvatskog identiteta u manjinskoj zajednici, a ono što posebno treba istaknuti, i pohvaliti, su upravo vaša nastojanja i trud da hrvatski nacionalni identitet prenesete i mlađima naraštajima, rekla je Ivka Perić.
Petsto godina čuvaju arhaičan hrvatski jezik: Bilo nas je 2500, a sada samo 600. Svi su otišli!
Ivana Milina: Mladima treba pružiti priliku da uče jedni od drugih, stvaraju prijateljstva
Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Zdeslav Milas, kojemu je ovo bio prvi posjet moliškim Hrvatima u Kruču, nije skrivao svoje dojmove.
Oduševljen sam ovim susretom i ponosan što imam priliku prvi put biti ovdje među moliškim Hrvatima. Ova suradnja hrvatskog iseljeništva i lokalne zajednice u Moliseu iznimno je vrijedna, ona je živo svjedočanstvo naroda koji s ponosom njeguje vlastiti identitet, a istodobno poštuje kulturu i običaje zemlje u kojoj živi. Zahvaljujem predstavnicima hrvatskih udruga iz Molisea i Rima na velikom trudu i vremenu uloženom u organizaciju ovog događaja. Hrvatska matica iseljenika to prepoznaje, cijeni i podržava, i tako će biti i ubuduće, u okviru naše misije jačanja veza hrvatskog iseljeništva s domovinom, poručio je Milas.
Važnost očuvanja jezika, kulture i identiteta moliških Hrvata još je jednom potvrđena kroz snažne poruke podrške iz domovine i diplomatskih predstavništava. Posebno je to naglasila Nina Karković, savjetnica za kulturu pri Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Italiji, koja je istaknula da je rad moliških Hrvata primjer iznimne predanosti očuvanju hrvatske baštine u iseljeništvu. – Očuvanje jezika i kulture temelj je očuvanja identiteta. Moliški Hrvati već stoljećima uspijevaju održati tu nit povezanosti s hrvatskim korijenima, što zaslužuje iskreno poštovanje i stalnu podršku, poručila je Karković.
Zahvalnost svima koji podupiru ovu vrijednu misiju izrazila je i Antonella D’Antuono, predsjednica udruge „Jedna Musika“, koja je tom prigodom uručila zahvalnice pojedincima i institucijama zaslužnima za višegodišnju podršku. Među njima su i mediji Fenix-magazin te Glas Hrvatske – HRT, koji godinama ustrajno prate i izvještavaju o događanjima vezanima uz moliške Hrvate i širu hrvatsku zajednicu u Italiji.
Okupljeni gosti i Hrvati iz Kruča imali su priliku uživati u recitaciji pjesme “Vrime” autora Maria Giorgetta koja je napisana na moliškohrvatskom jeziku i duboko je refleksivna i nostalgična lirska meditacija o prolaznosti vremena, životnom ciklusu i gubitku djetinjstva, mladosti i tradicije. „Vrime“ je zapravo dirljiva pjesma o sjećanju, starenju i gubitku, ali i o vrijednosti prošlih vremena i identiteta moliških Hrvata. U njoj se ogleda univerzalna tema „što ostaje kad vrime sve odnese?“, ali i konkretna poruka o važnosti očuvanja jezika, običaja i kolektivnog pamćenja.
Mario Giorgetta iz Mundimitra jedan je od najpriznatijih moliških pjesnika. Poeziju je počeo pisati 80-ih godina 20. stoljeća, a njegove su pjesme objavljene u nekoliko zbirki.
Na pitanje: „Što ostaje kad vrime sve odnese?“, odgovor bi mogao glasiti: ostaju mladi ljudi koji oživljavaju sve ono što je vrijeme pokušalo odnijeti. Upravo se to najbolje moglo vidjeti toga dana u Kruču.
Mladi i stariji folkloraši iz kulturno-umjetničkih društava „Bokolje Dobropoljana“ s otoka Pašmana, „Stjepan Radić“ iz Pridvorja te talijanske skupine Rintocco Molisano iz Agnonea pokazali su kako tradicija, kada se s ljubavlju njeguje, ponovno oživi pred našim očima.
Tijekom večeri prikazani su tradicionalni plesovi i igrokazi iz krajeva iz kojih folkloraši dolaze. Održane su i radionice tradicijske glazbe i plesa, izložbe starih drvenih predmeta, čipke na batiće, a Pašmanke su demonstrirale predenje vune- u desnici šćap s vretenom, a u ljevici kudi od kalcete do biljca. Pažnju su privukli i Kolumbijci – mladić i djevojka iz sastava Swing Caribeño Colombia y su Folclor, koji su svojim živopisnim plesom unijeli dašak Kolumbije među Hrvate.
Posebnu pozornost privukla je Moliška alka – zanimljiv spoj baštine i natjecateljskog duha, koja je oduševila sve nazočne.
Ranije toga dana, gosti iz domovine imali su priliku pobliže upoznati nekadašnji, ali i današnji život moliških Hrvata. Osim Acquaviva Collecroce – Kruča, posjetili su i Tavennu – Tavelu te Montemitro – Mundimitar.
Regija Molise, skroviti kutak središnje Italije, dom je moliških Hrvata, autohtone hrvatske manjine koja već više od pola tisućljeća čuva uspomenu na pradomovinu. No, ne kao sjenu prošlosti, već kao živo i svakodnevno nasljeđe. U selima koja i danas nose dva imena – San Felice del Molise (Štifilić), Acquaviva Collecroce (Živavoda) i Montemitro (Mundimitar) – riječi još uvijek odzvanjaju ikavsko-štokavski, s čakavskim šapatom, kao da je Dalmacija ovdje odmah iza prvog brijega. Festival Molizaico upravo tim glasovima daje prostor – kroz glazbu, govor, ples i susrete.
Priča moliških Hrvata započinje u 15. i 16. stoljeću, kada su, pod pritiskom osmanskih osvajanja, napustili svoje domove u Dalmaciji i Hercegovini, tražeći mir pod strmim obroncima talijanskih planina. I dok su ranije legende govorile o dolini Neretve, danas lingvističke niti sve jasnije povezuju ova sela s prostorom između Splita, Kaštel Sućurca, Klisa i Žrnovnice – zavičajem iz kojeg potječu prezimena poput Radić, Tomić, Lalić, Miletić… danas već uklesana i u talijansku zemlju, ali nipošto zaboravljena.
Natpis iz 1531. u mjestu Palata, u kojem se spominju “ljudi iz Dalmacije” kao graditelji crkve, prvi je pisani trag njihova dolaska. Od tada pa sve do današnjih dana, unatoč stoljećima siromaštva i izolacije, moliški Hrvati uspjeli su sačuvati svoj govor, vjeru i običaje. Danas, iako njihova sela broje tek nekoliko stotina stanovnika, oni su postojani čuvari jedne od najstarijih živih hrvatskih manjina u Europi.
Zato je MOLIZAIKO poput svjetionika za sve one koji, premda rasuti diljem svijeta, u sebi i dalje nose jezik djetinjstva i sjenu dalmatinske masline. U Moliseu, to svjetlo i dalje gori.
Autor: Marijana Dokoza
𝐒𝐈𝐄𝐓𝐄 𝐓𝐔𝐓𝐓𝐈 𝐁𝐄𝐍𝐕𝐄𝐍𝐔𝐓𝐈! 
𝐒𝐕𝐈 𝐒𝐓𝐄 𝐃𝐎𝐁𝐑𝐎𝐃𝐎𝐒̌𝐋𝐈! 
𝐈𝐓𝐀𝐋𝐈𝐀 𝐂𝐑𝐎𝐀𝐙𝐈
