Dan žena 2022
5. ožujka 2022.
Skup – Povežimo iseljeništvo
12. prosinca 2022.
Revija tradicijske odjeće i izbor najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan Republike Hrvatske
Već devet godina za redom na adrese raznih udruga i kulturnih centara širom svijeta stiže poziv za sudjelovanje na Reviji za Izbor najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan Domovine. Manifestaciju organizira udruga za očuvanje i promicanje tradicijske kulture „Stećak“ i suorganizator Hrvatska matica iseljenika. Ove je godine 9. izdanje u nizu, a program će se održati od 4. do 9. srpnja 2022. , u Tomislavgradu (BiH).
Ovogodišnje se izdanje vraća na tradicionalno okupljanje sudionica iz različitih zemalja, nakon što su prethodne dvije godine, zbog epidemioloških mjera i izmijenjenog putnog režima, bile u online formatu. Stoga zadovoljni organizatori poručuju: „Prijavi se na 9. Reviju i Izbor najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan RH koja je u pripremi, upoznaj djevojke iz cijeloga svijeta koje okuplja ljubav prema hrvatskoj tradicijskoj kulturi i budi dio super ekipe.“
Idejni začetnik i nosioc ove inicijative kojoj je cilj promicanje, upoznavanje i očuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta je otac Zvonko Martić, doktor entologije i veliki čuvar narodnog blaga. Ovaj je karmelićanin duhovito prozvan „Leteći fratar“, zbog dojma koji ostavlja kada organizira koncerte, izložbe, stručne skupove, kao da „leti“ s mjesta na mjesto u redovničkom habitu, kako bi izložio još jedan vrijedan primjerak čipke ili u depou s narodnim nošnjama katalogizirao još jedan vrijedan odjevni predmet iz tradicije.
Višednevni program počinje tako što većina djevojaka dolazi u Zagreb, otkuda autobusom putuju u Tomislavgrad. Kompletni je smještaj učesnicama obezbjeđen u suvremeno uređenom, od kamena građenom, samostanu-duhovnom centru „Karmel sv. Ilije“ na obali Buškog jezera. Udaljen je svega nekih tridesetak kilometra zračne linije od Makarske rivijere. Mjesto koje neki nazivaju pravom Oazom mira i tišine, koji remeti pjev ptica pjevica i žuborenje vode, okružen njegovanim travnjacima, ispresijecani stazama za šetnju i asfaltiranim prilazima. Smješten je nadomak granice između Hrvatske i BiH. Nastavak bogatog programa ovog projekta daje jedinstvenu priliku djevojkama iz raznih zemalja svijeta, koje vežu isti hrvatski korijeni, da upoznaju vlastite korijene i tradiciju, uz ugodno međusobno upoznavanje i druženje, posjećujući razne gradove i mjesta s kulturnim i povijesnim znamenitostima. Česta je pojava da cure koje sudjeluju, prvi put da dođu u zemlje iz kojih vuku korijene, odakle su njihove bake i pradjedovi nekad davno otišli. Program kulmira samom Revijom, gdje sudionice, nakon glavne probe i uređivanja, prezentiraju i sebe i od kuda dolaze, odjevene u nošnje iz kraja njihovih hrvatskih krajeva, bilo one, bilo njihovi roditelji.
Spomenutom se pozivu već četiri puta odazvala i udruga Hrvatsko Talijanski Mozaik Rim (Mosaico Italo-Croato Roma), zajedno sa udrugom “Jedna musika” iz talijanske pokrajine Molise sa svojim hrvatskim predstavnicama iz Italije.
O iskustvima i utiscima naših talijansko-hrvatskih predstavnica i njihovom sudjelovanju u ovom projektu saznali smo u razgovoru s Martom, Martinom, Anom i Jessicom.
Marta Šokić
Marta, studentica prava u Rimu, sudjelovala je na ovoj manifestaciji 2017. godine. Bila je prva od tri predstavnice Italije, ispred udruge „Hrvatsko Talijanski Mozaik Rim” (Mosaico italo croato Roma). Prati je nezaboravno iskustvo od prije već više od šest godina. Priznaje da prije i nije baš najbolje poznavala hrvatsku tradicionalnu nošnju i da je ostala jako iznenađena velikim i nadasve zanimljivim bogatstvom ovog skoro skrivenog svijeta. Saznala je da postoji razlika u nošnjama, ovisno o važnosti prilike u kojima se nose i s jasnim značenjem. Obilazak raznih mjesta i gradova punih povijesnih i kulturnih znamenitosti je bila izvrsna prilika da se i na taj način vrati korijenima svoje obitelji.
Martina Mandolesi
„Prvo ugodno iznenađenje je bilo kad su mi organizatori rekli da sa mnom može doći i jedna pratilja, koju sama mogu izabrati“
kaže nam Martina, koja je još kao srednjškolka, sudjelovala 2018. godine.
„Bez dvoumljenja sam pozvala svoju sestričnu Anu, koja inače živi u BiH. Provele smo šest nezaboravnih dana, spavale u istoj sobi, upoznale i družile se s curama koje su rođene i odrasle u raznim zemljama svijeta. Bilo je neprekidno upoznavanje, dodir s drugim kulturama, običajima i navikama, ali me najviše dojmila ta postojeća zajednička točka koja je spajala sve nas cure, a to su naši hrvatski korijeni“
nastavila je Martina, prisjećajući se i uzbuđenja svoje bake, kad ju je ugledala u ramskoj narodnoj nošnji, na završnoj večeri Revije.
Ana Došlić
Ana je 2020. godine, na 7. izdanju ove inicijative, sudjelovala virtualno. Unatoč okolnostima kaže da je bilo lijepo i zabavno iskustvo. Makar je rođena u Italiji, roditelji su je od malih nogu odgajali u duhu hrvatske tradicije i kulture, i Hrvatsku osjeća kao prvu domovinu, onu koju nosi u srcu. Naravno, ne zaboravlja niti Italiju, zemlju u kojoj se rodila i u kojoj živi, svjesna njenog raznovrsnog bogatstva. Ana je bila odjevena u narodnu nošnju iz mjesta Draganića, okolica Karlovca, koju nam je opisala:
“Prelijepa i šarena kićena nošnja, koja se sastoji od podsuknje, haljine, pregače, ovratnika i rubca za glavu. Boja koja prevladava je crvena – znak zdravlja, sreće i napretka po draganićevoj tradiciji.“
Anini dojmovi o sudjelovanju na natječaju za izbor najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji:
"Sudjelovala sam u virtualnoj sedmoj reviji za izbor naljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan Republike Hrvatske u Tomislavgradu koja se održala online 10.srpnja 2020. godine. Unatoć okolnosti, usred pandemije, to nas nije spriječilo da predstavimo našu narodnu nošniju u državi u kojoj živimo i, u mojem slućaju, u kojoj sam rođena, to jest Italija.
Bila mi je velika čast sudjelovati u ovom natječaju zbog više razloga. Iako rođena izvan Republike Hrvatske, od malih nogu roditelji su me odgajali kao Hrvaticu, s našim tradicijama, s našom kulturom i našom vjerom. Odrasla sam tako da mi je Hrvatska bila moja prva domovina, onu koju nosim u srcu.
Bilo mi je drago i lijepo predstaviti isto tako dio Hrvatske tradicije u državi u kojoj sam odrasla i koja mi je sve pružila, ali u isto vrijeme prikazati ljepotu Italije i bogastvo talijanske kulture i povijesti. Znamo da je Italija znamenita zbog svoje umjetnosti, kulture i brojnih spomenika a poznata je i po dobroj hrani, vinu, modi, operi i mnogo čemu drugome. I u našem videu, koji smo snimili zajedno s Udrugom “Hrvatsko Tlijanski Mozaik Rim” i ja, željeli smo prenjeti upravo to. Vjera i umjetnost nigdje nisu tako povezani kao u Rimu, grad u kojem sam rođena i u kojem živim.
Narodnu nošnju u kojoj sam imala na sebi je iz mjesta Draganića, okolica Karlovca. Prelijepa, šarena i kićena nošnja, koja se sastoji od podsuknje, haljine , pregače, ovratnik i rubca za galvu. Boja koja prevladava je crvena – znak zdravlja, sreće i napretka po draganićevoj tradiciji.
Sve u svemu, mogu reći da je bilo lijepo i zabavno iskustvo. Sigurno bi bilo lijepše i više uzbuđenije, da su okolnosti bile drugačije i da smo mi cure, koje smo sudjelovale u natjećaju, imale priliku upoznati se i podijeliti ovaj događaj, ali mislim da svaka od nas se potrudila da prenese te iste emocije i tu istu ljubav prema domovini preko malog ekrana.
Još samo nešto ću dodati, a to je jedna poruka svim curama i dečkima, koji kao ja su rođeni i žive u drugoj državi, a to jest da nikad ne zaborave njihove korjene i da uvijek ulože u to bogastvo, jer je dio nas."
Jessica Greco
Jessica Greco je prva moliška Hrvatica, koja se prijavila za sudjelovanje na ovoj manifestaciji. Ispred udruge “Jedna musika“ (Una musica) iz talijanske pokrajine Molise također 2020.godine na 7. izdanju virtualno, međutim to nije umanjilo Jessicino uzbuđenje kad je odjenula tradicionalnu dalmatinsku nošnju.
„Znajući da je tu nošnju nosila jedna moja vršnjakinja od prije skoro šesto godina, prolazeći ulicama kroz mjesta po kojima su djevojke pjevale, upoznavale se, zaljubljivale se, puni me ponosom što pripadam manjini hrvatskih Moližana, gdje je svaki uzdah uspomena. Bila sam odjevena u filigransko zlato, koje je pripadalo našim precima, i koje se prenosilo s koljena na koljeno, sačuvano sve do naših dana, kao blago sjećanja“
dirljivo nam je prenijela ova moliška Hrvatica, izjavljujući želju da opet sudjeluje, ali ovaj put uživo kako bi uistinu mogla doživjeti i uživati u predivnoj prilici, nadomak djevojaka koji nose u sebi hrvatske korijene.
