10 Obljetnica
14. veljače 2025.
Ženska klapa Armorin
15. veljače 2025.
Modna revija – Svi putevi vode u Rim
Modnu reviju su nosile Hrvatice iz Italije, Hrvatske i Njemačke, a predvodila ih je Nevena Dujmović Prizmić, svjetski poznata manekenka i jedna od najuspješnijih hrvatskih modela, Pašmanka, koja je ujedno i predsjednica KUD-a „Bokolje“ iz Dobropoljana na Pašmanu. Uz nju, još dvije Pašmanke su nosile revije, Giulia Verdat iz Italije, čija je majka Pašmanka Zrinka Bačić potpredsjednica Udruge “Hrvatsko-talijanski mozaik Rim“ i Angela Bačić, Pašmanka koja sudjeluje u brojnim projektima ove udruge.
Hrvatice su na reviji najprije izašle u unikatnim haljinama splitske umjetnice Tonke Alujević, koja je kreirala i sašila zanimljive ženske modele od jedara plovila. Posebno je zanimljivo to što je umjetnica za izradu haljina koristila platna jedara s brodova kojima je plovila Mediteranom.
Inženjerka elektronike Ana Kovačević, koja je prije nekoliko godina iz Švicarske došla u Rim i pokrenula projekt “Recycle Tie”, predstavila je na modnoj reviji svoj jedinstveni dizajn kravate. Ana, koja u talijanskoj prijestolnici organizira radionice izrade kravata, uspjela je zainteresirati sve generacije i različite narode u Rimu za ovaj kreativni projekt. Njen rad ističe inovativan pristup recikliranju i ponovnoj upotrebi materijala, pretvarajući tradicionalni modni detalj u ekološki svjesno umjetničko djelo.
Na reviji je svojom kolekcijom torbi oduševila, posebno ženski dio publike, Marija Perić, dizajnerica i vlasnica modnog brenda “My Lovely Bag”, specijaliziranog za ručnu izradu ženskih torbica. Ovaj brend, osnovan 2011. godine u Tomislavgradu, izdvaja se svojom jedinstvenošću i kvalitetom.
Na modnoj se reviji posebno istaknula 13-godišnja Sasha Pavić, kćer zamjenice veleposlanika RH u Rimu Ive Pavić. Mlada Sasha se vrlo dobro snašla na modnoj pisti pred brojnom publikom, a pohvalila ju je i Annalisa Bucchieri, urednica časopisa Poliziamoderne i voditeljica programa prve večeri proslave 10. obljetnice.
Kroz program je prikazan i video koji prikazuje prvu betonsku haljinu na svijetu mlade zagrebačke modne dizajnerice Sare Lončarić vlasnica modnog brenda Blackpearl. Sara zbog zdravstvenih razloga nije mogla doći u Rim, ali video koji prikazuje betonske haljine s kojima je prije nekoliko godina Sara Lončarić ušla u finale na modnom natječaju za mlade dizajnere Ferarri Fashion u Rimu je oduševio publiku.
Program prve večeri završen je svečanim prijemom uz hrvatska vina i gastronomske delicije, pružajući prisutnima jedinstvenu priliku za uživanje u hrvatskoj kulturi i tradiciji.
Autor: Marijana Dokoza
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
My Lovely bag je modni brend utemeljen 2011. godine, specijaliziran za dizajn i ručnu izradu torbica i popratnih modnih dodataka.
Osnivačica i dizajnerica brenda je Marija Perić koja je svoju ljubav prema modi i dizajnu, ali i prema poduzetništu, pretvorila u brend koji uspješno posluje u nekoliko europskih država.
Ovo je modna priča o dizajnerici i ženama koje svojim rukama stvaraju umjetnost, koje u svaki šav, svaki detalj, unose svoju strast i predanost.
Svaka torbica koju ćete vidjeti nosi u sebi dušu – dušu onih žena koje su neslomljive, uporne, vrijedne i uvijek tu, bez obzira na sve prepreke koje im se nađu na putu, bez obzira na broj godina i uloge koje nam pripadaju, majke, kćeri, unuke, sestre, poslovne žene ili domaćice…
Ove torbe nisu samo trend – one su bezvremenske. Dizajnirane su tako da traju, da se mijenjaju s nama i prate kroz životne izazove, baš kao i žene koje ih stvaraju.
Dolaze kao simbol snage i ljepote koje žene nose sa sobom svaki dan, simbol zajedništva – žene koje rade za žene, podržavaju se i inspiriraju.
Sara Lončarić, žena čiji rad spaja tradiciju, inovaciju i održivost u svijetu mode i dizajna uniformi –Blackpearl, osnivačica i kreativna vizionarka brenda Blackpearl by Sara Lončarić.
Sara Lončarić dolazi iz srca Zagreba, gdje je 2016. godine vođena strašću za dizajnom i nasljeđem svoje obitelji, duboko ukorijenjene u umjetnosti, arhitekturi i inženjerstvu, osnovala svoj brend. Upravo kombinacija preciznosti, estetike i funkcionalnosti, je ono što njezine kreacije čini posebnima.
Brend Blackpearl by Sara Lončarić se specijalizirao za dizajn ekološki prihvatljivih uniformi, pri čemu uniforme ne doživljava samo kao odjeću, već kao arhitektonske elemente koji oblikuju i prostor u kojem se nalaze i identitet onih koji ih nose. Njezine uniforme krase luksuzne hotele i resorte s 4 i 5 zvjezdica, otmjene kafiće, butike, slastičarnice i mesnice, dajući svakom prostoru poseban vizualni pečat.
Ali Blackpearl nije samo uniforma. To je ono nešto što pomaže prenijeti viziju investitora o njegovoj tvrtki. Sara Lončarić koristi najfinije materijale poput vune, lana, pamuka i svile te pastelne tonove kako bi stvorila sofisticirane, ali udobne kreacije koje odišu jednostavnošću i elegancijom. Svaki kroj osmišljen je tako da istakne ljepotu i snagu žene i muškarca koji ga nose.
Ono što posebno izdvaja tvrtku je spoj tradicionalne izrade i suvremenih tehnologija, uz naglasak na održivu i odgovornu proizvodnju. Blackpearl nije samo moda – to je filozofija u kojoj se estetika i funkcionalnost susreću s ekološkom sviješću i inovacijama.
O BETONSKOM KAPUTU
A sada dolazi nešto potpuno drugačije.
Malo iznenađenje koje je možda i šokantno, a nakon ovog uvoda u poseban svijet Blackpearl.
Radi se o eksperimentu, ali koji je zainteresirao talijansku i svjetsku javnost.
Ovo je prva odjeća od betonske tkanine na svijetu!
Dizajnerski dvojac Blackpearl by Sara Lončarić i Jurica Huljev (Synthesis) udružio je snage kako bi razvio prvu nosivu odjeću od betona.
Svoj inovativni koncept predstavili su prvi put u Rimu na Ferrari Fashion 2016 godine.
Betonska tkanina je potpuno novi, pametni tekstil koji omogućuje stvaranje voluminoznih oblika kakve tradicionalne tkanine ne mogu postići.
Arhitekt Jurica Huljev (Synthesis) proveo je dvije godine u svom laboratoriju razvijajući ovu revolucionarnu tkaninu – tehnički napredan materijal koji je fleksibilan, izdržljiv, a koji se čak može prati u perilici!
S druge strane, Sara Lončarić u svojim kreacijama teži spajanju elemenata skulpture i strukture, stvarajući pojednostavljene, ali snažne i dramatične oblike koji naglašavaju žensku siluetu.
Stoga nije iznenađenje da je ovaj dvojac odlučio udružiti snage i zajedno kreirati odjeću koja spaja estetiku i arhitektonske elemente.
Tonka Alujević rođena je u Splitu, djetinjstvo provela u Hvaru kako bi kasnije živjela i radila na raznim adresama po svijetu. Niz godina kao modna kreatorica prezentira i organizira svoje modne revije u diplomatskim krugovima. Više od 40 godina izrađuje umjetničke mozaike od murano stakla, kamena i mramora za hotele, crkve i privatne objekte. Tonka piše kolumne, knjige, slikovnice, scenarije, režira putopisne serijale za nacionalnu tv kuću i to uglavnom na čakavici. Napisala je sedam knjiga, a u monodrami “Jubav u vrime kupusa”, pripovjeda o ljubavima potresno duhovito. Njezino je kazivanje emotivno, autentično i s onim neizbježnim podsmijehom znakovitim za ljude sa otoka.
Plovila je morima, poznaje svaki kutak Mediterana. S putovanja je slala pisane i snimane reportaže, a doplovila je, u najmanjem brodu na svijetu (dužine 289cm) koji je također njezin projekt – do Festivala mora u francuskom Brestu.
Tonka Alujević autorica je mozaika „Otisak prsta“ postavljenog 2016. godine u gradskom parku u Hvaru, posvećenog izumitelju daktiloskopije Ivanu Vučetiću, rođenom Hvaraninu, kojemu je Grad Hvar obilježio 160. godišnjicu rođenja.
Izložba i revija modela “Od jedra pod kojin san plovila” je priča o jedru njezine petnaestmetarske jedrilice sa kojom je dva puta prejedrila Atlantik. Morske milje, one oceanske, mediteranske i jadranske potrošile su i umorile jedro. No, nije bačeno nego pretvoreno u deset haljina. Kolekcija je nastala u dahu. Pucale su igle i konci, poštivale se zakonitosti krojačkoga zanata, ali jedro je vodilo igru. Modeli su autentični, na njima je ostala sva ruzina i sol, lahori i nevere… ništa nije ispeglano ni uljepšano.
Nemiran duh i Tonkino nastojanje da pred publiku istrese svoju morskim dubinama povlačenu mrežu, zadivi nas sve rjeđom sintezom duha i ljepote, iskrenosti i jeke antičkog ludizma, uvjerljivosti kojoj ne treba nikakvo zanatsko cizeliranje, jer izvornost ne trpi kanone ni discipline, nadasve se opire pomodnosti, trendu.
Autorica je onaj soj dalmatinskoga sanjara, posve osebujna pojava u hrvatskoj kulturi umjetnički oblikovane riječi, zaista je endem non plus ultra – praunuka mediteranskih barda, koji su suvremenike i potomke uvodili u svijet legende i mita, uvjeravajući ih da ne pripadaju prošlosti, nego da se zbivaju i nama sadašnjima, sudionicima u pustolovini trenutaka što ih živimo…
